„U životu postoji mnogo više od brzog življenja“

Razgovor sa Dušanom Borkovićem o bezbednosti saobraćaja

Veliku podršku projektima za bezbednost dece i mladih u saobraćaju koje realizujemo pružio je i višestruki šampion u automobilizmu, naš sugrađanin Dušan Borković. Bavljenje ekstremnim sportom gde su brzina i rizik presudni faktor za uspeh i ostvarivanje rezultata, u njegovom slučaju nije uticalo na takozvanu profesionalnu deformaciju. Naime, Dušan pored svih kvaliteta vrhunskog sportiste poseduje i visok nivo svesti o značaju bezbednog ponašanja u saobraćaju i trudi se da u privatnom životu bude dobar primer kada je reč o bezbednosti.

U nastavku teksta pročitajte intervju sa Dušanom Borkovićem na temu bezbednosti saobraćaja i saobraćajnog obrazovanja i vaspitanja.

S obzirom na činjenice da ti je brza vožnja u genima i u opisu posla, a da u saobraćaju voziš po propisima, s kojom mišlju započinješ vožnju na stazi, a sa kojom vožnju po gradu?

Kada sam na stazi uvek razmišljam o tome da budem najbolji, što ujedno znači i najbrži.  Biti najbolji je prosto deo pobedničkog mentaliteta koji ima svaki vrhunski sportista i tu ne postoji nikakva dilema. Međutim, u saobraćaju je sasvim druga priča. Tamo nema druge opcije, osim bezbedne vožnje, odnosno one vožnje kojom se poštuju svi propisi, kao i uslovi na putu. Tu je jedino važno da bezbedno stignete tamo gde ste krenuli i da na tom putu ne ugrozite ni jednog drugog učesnika u saobraćaju.

 

Tokom vožnje po gradu, svi dolazimo u konfliktne situacije svojom ili tuđom greškom. Koje su to greške koje najčešće primećuješ kod drugih vozača i kako reaguješ na njih?

 

Generalno najveća i mislim najčešća greška koju vozači prave u vožnji jeste prekoračenje dozvoljene brzine u gradskoj vožnji. Imam utisak da smo dosta napredovali kada govorimo o kulturi vezivanja pojasa, ali i dalje vozači mnogo pričaju mobilnim telefonom dok  voze i ono još gore- kucaju poruke. Rekao bih da je tu i trend ne davanja žmigavaca prilikom skretanja i zaustavljanja. Sve su ovo situacije koje mogu da izazovu incidente sa ozbiljnim posledicama.

 

Mladi vozači u Srbiji definitivno predstavljaju najrizičniju kategoriju učesnika u saobraćaju,  kako objašnjavaš tu pojavu? Šta bi poručio mladim vozačima?

 

Mladi su i puni adrenalina i želje da se pokažu i dokažu. Brza vožnja je uzbudljiva i prirodno je da je privlačna ali takodje i opasna u saobraćaju. Moja preporuka je da odu na stazu kao što je NAVAK i da tamo voze brzo i atraktivno, a da u saobraćaju poštuju propise i ograničenja brzine.

 

Saobraćajno obrazovanje i vaspitanje predstavlja najefikasniju meru za poboljšanje nivoa bezbednosti saobraćaja, ali ne postoji kao zvaničan predmetni u osnovnim ni u srednjim školama. Zapravo, mladi imaju prvi susret sa saobraćajnim obrazovanjem tek u autoškolama. Koji subjekti su po tvom mišljenju odgovorni za saobraćajno obrazovanje i vaspitanje pre auto škole?

 

Deca u okviru pojedinih predmeta u osnovnoj školi uče neka najosnovnija pravila koja im mogu biti od koristi u saobraćaju, ali imam utisak da se ni to malo ne doživljava ozbiljno. Sa druge strane imate decu kao izuzetno ugroženu kategoriju pešaka i onda ne morate mnogo da mudrujete da vam je jasno koliko je važno da ih kontinuirano edukujemo o bezbednosti saobraćaja. Kada ste mladi mislite da sve možete i naravno da sve znate. Kada se na to doda neiskustvo, onda dobijate jednu rizičnu kategoriju. Osim edukacije u auto školama, mislim da stalnim apelima i kampanjama moramo da utičemo na mlade vozače, ali takođe mislim i da roditelji treba da shvate svu ozbiljnost situacije i da neiskusni vozači nikako ne treba da dobijaju na poklon jake i brze automobile.

 

Saobraćajno obrazovanje i vaspitanje je moguće implementirati u različite aktivnosti i sprovoditi na različite načine. Koje od navedenih aktivnosti bi ti kao roditelj izabrao za svoje dete?

  1. Učenje kroz igru na namenskim poligonima
  2. Učenje kroz postojeće predmete u školama
  3. Učenje putem online platformi
  4. Učenje kroz namenske pozorišne predstave
  5. Učenje kroz video igre i aplikacije
  6. Učenje korišćenjem simulatora
  7. Učenje kroz društvene igre i uz pomoć namenskih igračaka

 

Često te viđamo u kampanjama koje se tiču bezbednosti saobraćaja kako na različite načine širokoj populaciji prenosiš poruke o značaju bezbedne vožnje. Da li i na koji način utičeš na svoje bližnje (porodicu, prijatelje, kolege) da vode računa o ponašanju u saobraćaju?

Poznato je da je lični primer najbolji primer i svako ko se vozio sa mnom po gradu zna kako vozim i da sam oduvek propagirao samo bezbednu vožnju.

 

S obzirom da i na stazi važe određena pravila koja se tiču bezbednosti, da li možeš da nam kažeš nešto više o uticajima faktora čovek, vozilo, put i okolina na ishod jedne trke? Koji od navedenih faktora najčešće dovode do nezgode na stazi?

 

Automobilizam je veoma složen sport i nikada krajnji ishod ne zavisi samo od vas. Možete to posmatrati i kao jedan mehanizam pun raznih šrafova i drugih delova koji moraju funkcionisati savršeno da biste vi na stazi bili bezbedni i uz sve to ostvarili i dobar rezultat. Ono što je do automobiliste jeste maksimalna koncentrisanost na stazu i trku, bez ikakvih drugih misli i razmišljanja. Na stazi su takve brzine, da vas svaki frejm dekoncentrisanosti može koštati života. Tu je automobil koji kao i svaka druga mašina može da zakaže iz raznih razloga. Na stazi mogu biti veoma teški uslovi, od previsokih temperatura do vlažnog asfalta koji takođe utiču na bezbednost na stazi. U samoj trci učestvuje i do 30 vozača što stvara gužvu i dodatnu otežavajuću okolnost kada govorimo o bezbednosti. Mnogo je vozača koji ne poštuju ferplej pravila i to su takođe situacije koje mogu da dovedu do nezgode. Ne bih mogao da kažem koji od ovih faktora je najopasniji, pošto svaki od njih pojedinačno u datoj situaciji može biti opasan po život.

Profesionalna vožnja kojom se baviš podrazumeva određena znanja i informacije koje nisu dostupne prosečnim vozačima. Šta je to što si naučio tokom karijere, a što misliš da bi doprinelo poboljšanju kvaliteta vozača kada bi se uvelo u redovnu obuku?

Ako čovek vozi po ograničenjima nema potrebe za forsiranim kočenjima i ne dolazi do opasnih situacija. Ono što mislim da je najbitnije što ja vidim kao razliku izmedju profesionalnih vozača i vozača u saobraćaju jeste fokus. Na stazi smo uvek 100% fokusirani na vožnju i na ono što radimo, dok u saobraćaju ljudi, pogotovo ako su malo iskusniji vozači misle da ne moraju uvek da obraćaju pažnju na sve što se dešava, a to je pogrešno. U vožnji uvek moraš biti 100% fokusiran.

 

Profesionalna vožnja kojom se baviš takođe podrazumeva i određenu fizičku i psihičku pripremljenost i disciplinu.  Koji bi odnos psihičke i fizičke pripreme po tvom mišljenju bio adekvatan?

Jednako su važne i psihička i fizička priprema.

Prosečan vozač u Srbiji retkobira automobil prema svojim stvarnim potrebama. Obično se automobil tretira kao statusni simbol. Možeš li da navedeš tri tebi najvažnije karakteristike privatnog  i automobila za trke? Koji ti je dreamcar?

  Privatni Automobil za trke
1. Bezbedan Trkački automobile je moja radna mašina, ja je poštujem i volim ali sa njom radim.   
2. Dobar za putovanje, komforan  
3. Da ima puno konjskih snaga – moćan  

GT2 RS – dream car 🙂 

Život je na (s)ceni

Nakon vrlo uspešnih prošlogodišnjih aktivnosti u oblasti bezbednosti dece i mladih u saobraćaju, Asocijacija za mlade i ove godine realizuje sličan program.

Projekat „Život je na (s)ceni“ predstavlja sinergiju saobraćajnog obrazovanja i vaspitanja sa kulturom i pozorišnom umetnošću. Osmišljen je sa ciljem da se učenicima kroz interaktivna teoretska predavanja, vežbe, simulacije i pozorišnu predstavu predoče značaj bezbednog i posledice nebezbednog ponašanja u saobraćaju. Bezbednost saobraćaja predstavlja globalni društveni, zdravstveni, i ekonomski problem i značajno utiče na kvalitet života. Sa druge strane, saobraćajno obrazovanje i vaspitanje predstavlja najefikasniju meru u podizanju nivoa bezbednosti saobraćaja, stoga je potrebno implementirati ga u različite aktivnosti i pružiti ga deci već u najranijim uzrastima. Mladi u Srbiji predstavljaju najrizičniju kategoriju učesnika u saobraćaju, a jedan od razloga za to jeste što se sa saobraćajnim obrazovanjem i vaspitanjem susreću tek kada postanu kandidati za vozače. Asocijacija za mlade, kao nevladina organizacija prepoznaje svoju ulogu u bezbednosti saobraćaja i trudi se da doprinese saobraćajnom obrazovanju i vaspitanju dece i mladih, a svoj rad zasniva na nauci, podacima i najboljim domaćim i stranim iskustvima.

Projekat finansira Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu, realizuje Asocijacija za mlade u saradnji sa Domom omladine Pančeva, Dvoranom “Apolo”, Tehničkom školom “Sava Munćan” i udruženjem “Aurora” iz Bele Crkve u okviru Decenije akcije za bezbednost saobraćaja na putevima.

Poligon za simulaciju uticaja alkohola na psihofizičke sposobnosti uz upotrebu „pijanih naočara“

Elementi poligona:

  1. Pijane naočare
  2. Gumeni čunjevi
  3. Stubni elementi sa poprečnim preprekama
  4. Signalna traka

Opis poligona:

Poligon se sastoji od prethodno navedenih elemenata raspoređenih tako da ne zauzimaju više od 8m po dužini i 1m po širini. Funkcija poligona jeste da simulira određene prepreke na pešačkoj putanji koje bi prosečan pešak u svakodnevnim uslovima savladao bez poteškoća. Korišćenjem  „pijanih naočara“ ovaj poligon postaje mnogo zahtevniji za savladavanje i preporučuje se da polaznik prvo prođe kroz poligon bez, a potom koristeći naočare počevši od onih najslabijeg intenziteta. Na ovaj način polaznici na sopstvenom primeru u kontrolisanim uslovima osećaju negativan uticaj alkohola na obavljanje svakodnevnih, trivijalnih aktivnosti. Poligon je zamišljen kao dvosmeran, odnosno početna tačka ujedno predstavlja i završnu tačku.  Prepreke koje simulira poligon projektovane su na prema realnim situacijama kao što su: mimoilaženje sa drugim pešacima, promene pravca usled nailaska na bare, rupe, radove na trotoaru, potom iskorak u slučaju nailaska na ivičnjake različite visine i druge vertikalne prepreke, zaokret i tendenciju zadržavanja uravnoteženog pravolinijskog hoda.

Bezbednost je vrednost

Nacionalnom strategijom Bezbednosti saobraćaja koja je 2015. godine usvojena za period do 2020. godine jasno su definisani prelazni i krajnji ciljevi.

U aprilu ove godine održana je 12. po redu međunarodna konferencija Bezbednost saobraćaja u lokalnoj zajednici koja već godinama okuplja najeminentnije stučnjake u bezbednosti saobraćaja iz Srbije i regiona. Nakon konferencije objavljen je dokument sa najvažnijim zaključcima sa konferencije. Prva stavka u zaključcima kaže da SRBIJA NIJE DOSTIGLA NIJEDAN CILJ DEFINISAN STRATEGIJOM. Što znači da na lokalnom nivou nisu postignuti definisani ciljevi.

Bezbednost saobraćaja u lokalnim samoupravama zavisi od niza subjekata, nosilaca aktivnosti, od kojih jedan predstavljaju nevladine organizacije, odnosno udruženja građana.

Udruženje Asocijacija za mlade je između ostalog orjentisano na ostvarivanje ciljeva iz oblasti bezbednosti saobraćaja i prepoznaje svoju ulogu u sistemu upravljanja bezbednošću saobraćaja. Kako to izgleda u praksi? Agencija za bezbednost saobraćaja Republike Srbije je na svom sajtu objavila IZVEŠTAJ O OSNOVNIM POKAZATELJIMA STANJA BEZBEDNOSTI SAOBRAĆAJA u periodu od 2012. do 2016. godine za lokalne samouprave, gde je kroz analizu apsolutnih pokazatelja (1) i istraživanje indikatora performansi bezbednosti saobraćaja (2) definisano postojeće stanje na teritoriji svake lokalne samouprave- grada, odnosno opštine. (izveštaj za Pančevo) Ovaj dokument pre svega služi da nam da smernice za aktivnosti u cilju unapređenja bezbednosti saobraćaja.

Projekat Asocijacije za mlade, pod nazivom „Bezbednost je vrednost“ je upravo definisan prema rezultatima ovog izveštaja. Naime u protekle dve godine , u Pančevu se uočava porast povređene dece u saobraćaju uzrasta 0-14 godina i mladih uzrasta 15-30 godina. Što se tiče broja poginule dece uzrasta 0-14, nije ih bilo i to je ono što se mora održati. Što se tiče mladih u saobraćaju, uzrasta od 15-30 godina, beleži se pad broja poginulih, što se takođe mora održati i težiti da se minimalizuje.

Aktivnosti projekta „Bezbednost je vrednost“ su usmerene na pomenute starosne grupe učesnika u saobraćaju i definisane tako da se kroz saobraćajno obrazovanje i vaspitanje obrade teme koje su povezane sa načinom na koji mladi stradaju. Primera radi, deca uzrasta 0-14 godina najčešće stradaju kao putnici u vozilu, pešaci, potom kao biciklisti, stoga program predavanja obuhvata upravo te tematske oblasti. Mladi uzrasta 15-30 godina najčešće stradaju u svojstvu vozača, stoga se posebna pažnja u programu za ovaj uzrast posveduje rizičnim ponašanjima mladih vozača.

Projekat „Bezbednost je vrednost“ predstavlja i sinergiju saobraćajnog obrazovanja i vaspitanja sa pozorištem i umetnošću. Pozorišna predstava pod nazivom „Motori“ koja se izvodi u sklopu projekta ima cilj da mlade navede na razmišljanje o posledicama nebezbednog ponašanja u saobraćaju, da im podigne svest, preispita postojeće stavove i usadi, odnosno ojača ispravne kada je reč o bezbednosti saobraćaja.

Program/ projekat su/finansira grad Pančevo i  realizovaće se tokom septembra i oktobra, jer je prema pomenutim istraživanjima upravo oktobar mesec u kom deca i mladi u Pančevu najviše stradaju.

(1) U apsolutne pokazatelje spadaju broj i posledice saobraćajnih nezgoda
(2) U indikatore performansi bezbednosti saobraćaja spadaju upotreba zaštitinih sistema, prekoračenje brzine itd. Na osnovu ovih indikatora se može utvrditi stanje bezbednosti saobraćaja kada nisu poznati apsolutni pokazatelji

Predstavljanje projekta „Bezbednost je vrednost“ u emisiji Uvećanje na RTV Pančevo 14.9.2017. from Asocijacija za mlade on Vimeo.

Copyright © Asocijacija za mlade Pančevo 2019

Call Now ButtonPozovite nas